Adaptogeni 1. dio

Ljekovite biljke rastu širom svijeta, a njihova je povijest vjerojatno stara koliko i prva vegetacija na planeti Zemlji. Teško je reći kada je čovjek prvi put počeo koristiti biljke, ali svakako znamo da su još u davnoj povijesti u različitim civilizacijama ljudi koristili ovaj dragocjeni prirodni dar u ljekovite svrhe. Povijest, korištenje i iskustvo biljaka prenosili su se usmeno i pismeno tisućama godinama. Oko 2000. do 3000. godine prije Krista nastali su najraniji pisani izvještaji o korištenju ljekovitog bilja. Budući da su tema adaptogeni, držati ću se njih pa ću spomenuti nekoliko biljaka adaptogena koje su spomenute još u davnoj prošlosti. Na primjer jedna od tih biljaka je bosiljak koji je očarao ljude u Indiji još prije nekoliko tisuća godina, stoga je ova biljka danas vrlo popularna u Ajurvedskoj medicini. Primjerice, ginseng se u kineskoj medicini koristi više od tri tisuće godina. Postoji nekoliko vrsta ginsenga od kojih su najpopularniji Sibirski ginseng, Azijski ginseng i Američki ginseng. Adaptogene danas možemo pronaći podijeljene po kulturama u kojima su se tradicionalno koristili.

Pojam adaptogen dolazi od latinske riječi adaptare, što znači uklapati se ili prilagođavati, za koje je zaslužan sovjetski znanstvenik, liječnik i farmakolog Nikolaj V. Lazarev, kako bi opisao tvari koje povećavaju tjelesnu nespecifičnu otpornost na stres. Lazarev je proveo svoja istraživanja koristeći dibazol, kemijsku tvar za koju je utvrđeno da povećava otpornost organizama na stres u eksperimentalnim istraživanjima. Prema Lazarevu, adaptogen je agens koji omogućuje organizmu da se suprotstavi nepovoljnim fizičkim, kemijskim ili biološkim stresorima povećavajući nespecifični otpor prema takvom stresu, čime omogućuje organizmu da se prilagodi stresnim uvjetima.

Dakle pojam adaptogeni možemo definirati na ovaj način. Adaptogeni su izvanredne prirodne tvari koje pomažu tijelu da se prilagodi stresu, podrži normalne metaboličke funkcije, te koje pomažu u vraćanju ravnoteže. Adaptogeni povećavaju otpornost organizma na fizičke, biološke, emocionalne i ekološke stresove, te pružaju obrambeni odgovor na akutni ili kronični stres. Jedinstvene su od drugih tvari u njihovoj sposobnosti da obnove ravnotežu endokrinih hormona, moduliraju imunološki sustav, te omogućuju tijelu u održavanju optimalne homeostaze.

Kao što smo spomenuli, znanja o adaptogenima datiraju već tisućama godina u drevnoj Kini i Indiji, ali ozbiljna znanstvena istraživanja nisu počela sve do kasnih 1940-ih, kada su sovjetski znanstvenici istraživali prednosti tih tvari u borbi protiv stresa, sprječavanju i smanjenju bolesti, kao i održavanju homeostaze i jačanje tijela. Ruski znanstvenici istražili su 4000 biljaka, te su identificirali 12 biljaka kao adaptogene. Većina istraživanja provedena su na ginsengu, rodioli, šisandri i rhponticumu (Pasji dren).

Istraživanje adaptogenih biljaka od strane Rusa shvaćeno je toliko ozbiljno da je 1960-ih godina njihovo istraživanje postalo područje biomedicinskih istraživanja. Postojala su dva toka istraživanja koja su dovela do toga: prvo je bilo opsežno istraživanje biljaka za biološki aktivne tvari, a drugo istraživanje učinaka stresa. Do 1984. godine ruski znanstvenici su objavili više od pet stotina farmakoloških i kliničkih studija vezanih za adaptogene biljke. Nakon osamdesetih godina, Rusija je prošla kroz velike političke i ekonomske potrese, pa su se istraživanja o adaptogenima smanjila. Međutim, istraživanja su se ipak nastavila, ali na nižoj razini financiranja i prioriteta.